I Podgoričani koji su bili „vidoviti“, pa pametno prije desetak dana, kupili ulaznice za jednu od dvije izvedbe koamda „Pevaj, brate“ uvjerili su se da nije pretjerano što ova predstava slovi za jedan od najvećih pozorišnih hitova koji je nastao na ovim našim prostorima u poslednje vreme. Urnebesno smiješno ispričali su priču scenarista Stevan Koprivica i reditelj Slavenko Saletović o tri promašena muzičara, „metalca“ Fajte, hiphopera Džeila i „densera, folkera i pjevača o emocijama“ Marijana Devića.

Naravno, ne bi bilo toliko smijeha da „pobunu, bijes, emocije i zvuk metala koji ruši brda zidove“, poruku teksta nisu dobro shvatila i prihvatila tri glumca koji ovaj komad čine popularnim – Milan Kalinić, Andrija Milošević i Milan Vasić.

Gotovo svaki dijalog ili replika, u inerpretaciji ovog uigranog glumačkog tria do suza je dovodila veći dio gledalaca od prve, pa do posljednje minute.

A imalo se zašto i smijati, jer Koprivica u svom maniru, duhovito i ironično kroz svijet naše estrade pune pop, rok i rep izvođača koji bezuspješno bježe od dokazano nepobjedivog turbo floka, prikazao nam kako svakodnevica izgleda.

Osim što su pokazali nevjerovatno raspoloženje za igru i pjesmu, demonstrirali su i vještine opstanka kada slomljeni reflektor „iz vedra neba“ (plafona) zamalo pao na glavu Milana Kalinića. Samo je njihova uigranost spasila stvar, pa većina gledalaca nije shvatila da je riječ o opasnoj slučajnosti, a ne scenariju.

Ipak Fajta, Džeil i Marinko pretresli su politiku, novac, emocije i ljubav, estradu, pa i „rat protiv NATO“. Naravno, to što smo se smijali do suza nije smetalo ovdašnjoj publici, kao i svakoj koja je ovu predstavu vidjela, da teme koje dijelimo sa ova tri antijunaka naše estrade ne budu shvaćene ozbiljno. Jer, to i jesu oybiljne teme koje su krojile i kroje živote većini van svijetla pozornice.

„Pevaj, brate“ je i odlična muzička komedija u kojoj su glumci pokazali izuzetan talenat za komiku, ali i muziku. Publika je napokon dokučila, kako nam se biraju predstavnici za „Pjesmu Evrovizije“. Jer, važna i svake godine u proljeće tako aktuelna tema koja, a bili smo svjedoci da je tako, biva uvijek predstavljena, kao potvrda patritizma, etničke pripadnosti i ko zna čega sve još nacionalnog, počesto nadvalada mnogo jače teme – štrajkove, proteste gladnih radnika, besparicu i sveprisutnu sirotinju i glad i kriminalne i korupcijske afere. Zato nije čudo što se majstor „komičnog za tragično“ Koprivica dohvatio ove istinski nevažne teme koju prati groznica i baš sa njom začinio svoj obračun sa estradom i našim ništa manje estradnim životima. Na sreću publike, svi akteri ovog urnebesnog komada potrudili su se, pa nas nisu ostavili u neizvjesnosti. Oni koji su videli ovu predstavu sad bar znaju šta pripremamo za predstojeći „Eurosong“ – samo u našim glavama spojivu kombinaciju repa, pop-folka i metalske muzike. Nama urnebesno, zapadu maštovito.

Sve u svemu, što su Podgoričani imali priliku da vide na prve dvije izvedbe kojim je ovaj komad započeo crnogorsku turneju obećava publici u Tivtu i Herceg Novom da će uživati i još više smijati.

Izvor: Dan